ONLINE KAMPANJA: PRISILNA KONTROLA
Prisilna kontrola je model planskog, sustavnog i dugotrajnog emocionalnog, psihičkog i ekonomskog zlostavljanja, koje može uključiti tjelesne napade i ubojstva, a žrtvu pretvariti u taoca takvog partnera. Isto tako, prisilna kontrola se općenito smatra rodno uvjetovanim fenomenom premda se ne definira kao oblik nasilja s obzirom na to da može postojati i bez njega. No, prisilna kontrola snažan je pretkazatelj svih oblika nasilja nad ženama.
Prisilna kontrola šteti emocionalnoj i tjelesnoj dobrobiti žene.
Kao poseban oblik dugotrajnog zlostavljanja žrtve obuhvaća čitav spektar zlostavljačkih taktika: psihičko zlostavljanje, manipulaciju, gaslighting, izolaciju, ekonomsko zlostavljanje, seksualno zlostavljanje, prijetnje, praćenje, zastrašivanje, uhođenje, i slično.
Prisilna kontrola stvara osjećaj straha i nevidljive lance koji prožima sve elemente žrtve.
Krajnji cilj počinitelja prisilne kontrole je podčiniti žrtvu potpuno kako bi izgubila svu autonomiju.
Even Stark prisilnu kontrolu definira na sljedeći način: „žrtva postaje zarobljena u nestvarnom svijetu koji je stvorio zlostavljač, zarobljena u svijetu konfuzije, kontradikcije i straha.“ Even Stark je skovao sam izraz „coercive control“, te se godinama bavi pravnim, zdravstvenim i političkim dimenzijama međuljudskog nasilja, uključujući i utjecaje na djecu.
Kako prepoznati prisilnu kontrolu? Ponašanje kojim se služi zlostavljač je osmišljeno, kontrolirajuće i s ciljem da se osobu učini ovisnom, da je se izolira od svih koji bi joj mogli biti podrška, da je se ponizi, da je se iskorištava, liši neovisnosti te da se u konačnici nad njom uspostavlja vlast i to se čini reguliranjem njezinog svakodnevnog ponašanja. Najčešće manifestacije ponašanja su: opsesivno praćenje, izluđivanje, ponižavanje, tjelesno zlostavljanje, seksualni napadi, izolacija, uskraćivanje osnovnih potreba, deprivacija potreba i slično.
Ljudi se često pitaju zašto žrtve ne napuštaju svoje zlostavljače. To je zato jer su uplašene i to s dobrim razlogom, misle da je manje zlo ostati nego otići, oduzete su im sve mogućnosti izbora. Žrtve su svjesne da će im se zlostavljač pokušati osvetiti.
Posljedice koje mogu nastati za žrtvu su rizik od depresije, samoubojstva i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Negativan učinak na djecu žrtve može biti također snažan i dovesti do povećanog rizika od viktimizacije.
Kako prepoznati da se to vama događa? Neki uobičajeni načini prisilnog ponašanja su: praćenje vašeg vremena, izolacija od prijatelja i obitelji, prati vas putem online komunikacijskih alata ili špijunskog softvera, preuzimanje kontrole na aspektima vašeg svakodnevnog života, uskraćivanje pristupa uslugama podrške, omalovažava vas, ponižava, degradira, provjerava vaše financije, prijeti vam i slično.
Kada ćete znati da ponašanje na vas ima ozbiljan učinak? Ako ste se bojali da će protiv vas primijeniti nasilje ili ste osjetili ozbiljan alarm ili uznemirenost, i to je imalo značajan utjecaj na vaše svakodnevno funkcioniranje.
Za kraj: kad jednoga dana upoznate nekoga i on vam postavi bilo kakav zahtjev koji utječe na vašu slobodu, kad osjetite u želucu „čekaj, ovdje nešto nije u redu“, okrenite se, blokirajte sve kontakte i zaboravite da ste ga ikada upoznali. Intuicija sve zna, ali je ne slušamo, nego krenemo s racionalizacijama i završimo u problemima. Slušajte intuiciju, držite čvrste granice i nitko vas nikada neće maltretirati.
Online kampanja provodi se u sklopu projekta "Podrškom do sigurnosti III" kojeg financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.