Osobe s invaliditetom kao žrtve nasilja
Nasilje najčešće pogađa ranjive skupine kao što su djeca, žene, starije osobe pa tako i osobe s invaliditetom.
Loš i neprimjeren tretman nad osobama s invaliditetom dolazi u različitim oblicima i može imati brojne posljedice za žrtvu. Ovisnost o jednoj osobi za svu potrebnu pomoć, neimanje primjerice pristup telefonu ili mogućnost samostalno izaći iz kuće te biti izoliran od drugih povećava rizik za osobe s invaliditetom koje se suočavaju s nasiljem. Žrtve nasilja često imaju osjećaj krivnje i srama, što negativno utječe na njihovo samopoimanje i povećava osjećaj bezvrijednosti.
Zlostavljanje je širok pojam koji obuhvaća mnoge radnje i može biti namjerno ili nenamjerno počinjeno od strane bilo koga i na bilo kojoj lokaciji, čak i tamo gdje ne biste očekivali ili od nekog kome vjerujete (od strane njegovatelja, članova obitelji, nastavnika, susjeda, nekoga tko živi u istom domu, socijalnih radnika, doktora, čak stranaca ili poznanika).
Zlostavljanje je češće kada postoji odnos između dvoje ljudi nejednake moći, kao što su njegovatelj i dijete sa invaliditetom. Također je češće kada postoje značajne starosne razlike, kada je nekome data potpuna financijska ili pravna moć nad nekim drugim, kada su resursi za njega ograničeni.
Psihičko nasilje uključuje postupanje koje smanjuje samopoštovanje, primjerice laganje, ruganje, nazivanje pogrdnim imenima, prijetnje, socijalno izoliranje i zabranjivanje posjeta, ponižavanje i slično.
Tjelesno nasilje uključuje bilo koji čin nasilja neovisno o tome rezultira li fizičkom ozljedom ili ne, primjerice udaranje, guranje, šamaranje, pljuvanje, zaključavanje u prostoriji i slično.
Financijsko nasilje je svako postupanje bez dopuštanja na način da se neprikladno ili protuzakonito koristi nečija imovina ili novac, primjerice krađa novca, zlouporaba punomoći, raspolaganje nekretninama bez suglasnosti osobe s invaliditetom i slično.
Seksualno nasilje uključuje neželjeno doticanje, sve vrste seksualnog napada.
Uz navedeno, kod osoba s invaliditetom često se javlja i zanemarivanje koje je vezano za specifične potrebe osoba s invaliditetom, primjerice zanemarivanje uključuje nebrigu o higijeni osobe s invaliditetom, prehrani, redovitoj terapiji i slično, posebno u slučaju teške nepokretnosti ili drugih oštećenja zbog kojih osoba nije u mogućnosti sama poduzimati osnovne radnje.
Veliki broj ljudi s poteškoćama u kretanju ovise o okolini koja im pruža nužnu pomoć. Ukoliko je osoba koja pruža ovu nužnu i potrebitu pomoć počinitelj nasilja, osoba s invaliditetom može ga percipirati kao svoju jedinu opciju, jedini izbor i cijenu koju plaća za svoje preživljavanje.
Žrtve nasilja često imaju predodžbu da je neki od oblika nasilja nad njima sastavni i prihvatljivi oblik interakcije s okolinom.
Iz navedenoga je vidljivo da su oblici nasilja nad osobama s invaliditetom specifični i skriveni te im je stoga potrebno pristupiti s većom pažnjom, znanjem u prepoznavanju simptoma i pravodobnoj reakciji na početnu sumnju u postojanje nasilja.
Nasilje nad osobama s invaliditetom može biti počinjeno od različitih pojedinaca, ali odgovornost za njihovu zaštitu leži na cjelokupnom društvu.
Online kampanja provodi se u sklopu projekta "Podrškom do sigurnosti III" kojeg financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.