ONLINE KAMPANJA: Partnersko seksualno nasilje

Seksualno uznemiravanje može se definirati kao svako neželjeno ponašanje seksualne prirode koje ne mora nužno uključivati fizički dodir već se može javiti i kao oblik verbalne i neverbalne komunikacije.

Samo seksualno uznemiravanje osobu stavlja u neugodan položaj te ponižavanjem dovodi do narušavanja njenog dostojanstva (Simőes i Silveirinha, 2019). 

Kazneni zakon propisuje da je „spolno uznemiravanje svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljstvo, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje“.

Jedan od glavnih rizičnih faktora, ako ne i glavni, za moguću viktimizaciju je ženski rod, iz čega proizlazi da je seksualno uznemiravanje dio većeg problema rodne neravnopravnosti i nasilja nad ženama (Fileborn, 2013.). Problem istraživanja seksualnog uznemiravanja je činjenica da se seksualno uznemiravanje često ne prijavljuje.

Različita se ponašanja mogu smatrati seksualnim uznemiravanjem, a ono se uglavnom dijeli na tri oblika.

• Rodno uznemiravanje uključuje verbalna i neverbalna ponašanja koja u svojoj pozadini imaju omalovažavajuće, neprijateljske i uvredljive stavove prema nekome uslijed njegovog/njezinog roda, rodnog identiteta i/ili seksualne orijentacije. Ovdje spadaju seksističke šale i komentari, neprimjerene seksualne geste i bilo kakvo neželjeno slanje ili prikazivanje seksualnog sadržaja osobi.
• Neželjena seksualna pažnja podrazumijeva sugestivne (pozitivne ili negativne) komentare vezane za nečije tijelo, pohotne poglede, dobacivanje, širenje tračeva i fotografija seksualne prirode, neželjeno seksualno dodirivanje („šlatanje“, štipanje, češanje o nekoga), uhođenje te netražene i nerecipročne zahtjeve za poljupcem, izlaskom ili seksom.
• Seksualna prisila zahtjev je za seksualnim kontaktom ili uslugom koji služi kao uvjet za dobivanje određenog napredovanja poput posla, unapređenja ili ocjene.

Podaci pokazuju da se čak 70% slučajeva silovanja zapravo događa u domu žrtve, napadača ili poznate osobe, a da su čak 80% silovanih žena napadnute od muškarca koje poznaju od čega 45% čine njihovi trenutni partneri (Ženska soba, 2022.). Razlozi zbog kojih se ne govori o seksualnom nasilju u braku, izvanbračnoj zajednici, životnom partnerstvu ili neformalnom životnom partnerstvu je duboko ukorijenjeno vjerovanje da je sklapanje braka odnosno ulazak u neku od navedenih partnerstva dokaz pristanka na seksualne odnose te da jedan partner posjeduje drugoga. 

Mit je da silovanje u braku ili vezi nije pravo silovanje te da ono nije štetno koliko i silovanje od strane nepoznate osobe. Seksualno nasilje u intimnim partnerskim odnosima povezuje se s povećanim rizicima za pobačaje, bakterijsku vaginozu, infekcije mokraćnog sustava, curenje urina, spolno prenosive infekcije, upalne bolesti zdjelice, rektalno i vaginalno krvarenje. Međutim, psihičke posljedice često znaju biti teže i dugotrajnije poput razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), depresije, anksioznosti, strahova, noćnih mora, problema s koncentracijom, pada samopouzdanja te javljanje suicidalnih misli.

Seksualno uznemiravanje doživljava se kao iritantno, uvredljivo, uznemirujuće, ponižavajuće, zastrašujuće, sramotno i stresno. No, ako osoba koja ga doživi na njega reagira negodovanjem, počinitelj će često uzvratiti jednom od izjava poput Samo se šalim!, Zašto se odmah ljutiš?!, Preosjetljiv/a si. Toleriranjem takvih izjava koje umanjuju žrtvinu patnju potiče se okruženje koje je neosjetljivo, nesigurno i koje stvara temelje za ponavljanje sličnih ponašanja u budućnosti. Ozbiljnost posljedica seksualnog uznemiravanja raste s učestalošću njegovog doživljavanja i njegovim intenzitetom (npr. neželjeno dodirivanje može izazvati ozbiljnije posljedice od dobacivanja neumjesnih komentara).

Seksualno nasilje se većinom javlja u kasnijoj fazi odnosa, popratno uz psihičko i/ili fizičko nasilje te zbog svoje specifičnosti ostaje u sjeni težih oblika nasilja koje (najčešće) žene doživljavaju u partnerskom odnosu. Žrtve često osjećaju snažan osjećaj krivnje i samooptuživanja (misle da su to nekako mogle spriječiti, napraviti nešto drugačije) te osjećaj srama. 

Moguće je doživjeti i niz složenijih i suptilnijih ponašanja koja zbunjuju žrtvu koja onda ne shvaća da proživljava seksualno nasilje. Seksualne aktivnosti izmanipulirane prijetnjama i pritiskom poput: „Ako ne želiš učiniti ovo u krevetu, naći ću drugu ženu koja hoće“ ili ucjenama poput: „Ako ne budeš učinila ovo, neću ti dati novac za hranu djeci“ seksualno su zlostavljanje. U seksualno (spolno) zlostavljanje se ubraja i prisiljavanje na masturbaciju, korištenje pornografije, prisiljavanje na trudnoću ili pobačaj te bilo koje druge seksualne radnje koje osoba ne želi.

Kada se nasilje dogodi u odnosu povjerenja od strane partnera koji je trebao predstavljati sigurno mjesto, ono ostavlja specifične i teške posljedice. Žrtvi je tada najpotrebnije razumijevanje i podrška kako bi proradila emocionalnu bol i vratila se na prijašnji nivo funkcioniranja.

Senzibiliziranje javnosti na negativne posljedice i nedopustivost seksualnog uznemiravanja te odgovorno medijsko izvještavanje o slučajevima uznemiravanja, minimum su ponašanja koje može umanjiti pojavu seksualnog uznemiravanja.

Ukoliko netko izjavljuje neprimjerene komentare, ne ustručavajte se upozoriti ih na to prije no što komentari prerastu u ponašanje. Neodobravanje socijalne okoline može osobu odvratiti od neprimjerenog ponašanja i spriječiti seksualno uznemiravanje. 

Online kampanja provodi se u sklopu projekta "Podrškom do sigurnosti III" kojeg financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.